Košarica

Vaša košarica je prazna ...

Europa i SAD otkrivaju čaj

Još od davnina, čaj za Kinu predstavlja izvozni proizvod od najvišeg značaja, a razmjena robe je započela primarno u zemljama Azije da bi se potom proširila u Europu početkom 17. stoljeća.

Prvi sanduk čaja u Amsterdam je stigao 1606. godine, a Nizozemska je do 1660. godine imala monopol na uvoz i distribuciju čaja, iako je Engleska pokušala konkurirati. Thomas Garraway, vlasnik jedne od, tada vrlo modernih, kuća kave u Londonu je 1657. U svoju ponudu uvrstio i čaj. U lokalne novine je dao oglas u kojem je pisao: „Ovo izvrsno piće, koje preporučuju svi kineski liječnici, a koje Kinezi nazivaju Tcha, a ostali narodi Tay ili Tee, možete kupiti u Sultaness Meadu, London.“

Iako je pokušaj širenja kulture čaja isprva naišao na značajan otpor – govorilo se da zbog njega muškarci zbog njega gube visok rast i postaju neugledni, a žene gube ljepotu – širenje čaja se nije moglo zaustaviti i trgovanje je poprimilo značajne razmjere. Nekada privilegija princeza, kasnije je postao omiljeni napitak intelektualaca, čestih posjetioca kuća kave, kojima je vrlo brzo ime promijenjeno u kuće čaja. Cromwell je, nedugo prije svoje smrti, na čaj nametnuo veliki porez, a upravo je iz toga razloga čaj postao objekt ilegalne trgovine. Tek je u 18. stoljeću čaj postao cijenjeno piće nacije, dostupno svima. Francuskoj je čaj predstavljen krajem 17. stoljeća i, iako je na početku naišao na mnoga protivljenja medicinara, postao iznimno popularan napitak.

U jednom od svojih pisama Madame de Sévigné spominje kako je Madame de la Sablière bila prva osoba koja je u mlijeko dodala čaj. Neki od najpoznatijih francuskih zaljubljenika u čaj su dramaturg Racine i kardinal Mazarin, koji je čaj pio kako bi liječio giht.