Košarica

Vaša košarica je prazna ...

Tradicija i simbolizam

Za vrijeme dinastije Tang (618. – 907.) ispijanje čaja je napredovalo do iznimno popularne razonode, odmičući se od područja farmakologije i postajući profinjeni dio svakodnevnog svakodnevnog života.

Čajane su počele nicati, a po prvi je puta čaj postao izvorom umjetničke inspiracije. Slikari, keramičari i pjesnici kreirali su sofisticiran svijet čaja, vođen simbolizmom. Jedan od umjetnika, Lu Yu (723. – 804.), pokrenuo je prvu raspravu na temu čaja te ju nazvao Cha Jing ili Tradicija čaja.

Cha Jing je zapravo umjetnički, pjesnički uradak koji opisuje biologiju drveta čaja i standardizira metode pripreme i ispijanja napitka dobivenih od listića ove biljke. Jedna od najpoznatijih rečenica ovog djela je: „Onaj tko uživa u šalici čaja pronalazi u njoj harmoniju, red i mir koji upravljaju svim ostalim aspektima životima.“ U to je vrijeme čaj na tržište dolazio u obliku komprimiranih briketa, koji su prije mljevenja u prah bili prženi te pomiješani s kipućom vodom. Potom su dodavani izvjesni sastojci – sol, začini i užegli maslac. Upravo je ovo način na koji se i u današnje vrijeme čaj konzumira u Tibetu.

Nakon nekog vremena, za vrijeme vladavine dinastije Song (960. – 1279.), pokrenuto je učenje, prethodnica japanske Cha No Yu tradicije. Ono se zasniva na poetskom opisivanju ceremonija i ukazivanja na važnost pedantnog praćenja pravila koje ona nalaže. Čajevi koji su se počeli koristiti u ceremonijama bili su iznimno rafinirani, a važnu ulogu u svijetu čaja dobio je vrhunski porculan. Listovi koji su rabljeni za ceremoniju drobljeni su u sitan prah tučkom u mužaru, a na njega je dolijevana kipuća voda. Potom je mješavina do željene gustoće snažno tučena bambusovom metlicom. Kultura ispijanja čaja je, u to doba, bila rezervirano samo za visoki stalež, no pomalo se počela širiti i na ostale slojeve društva. Došlo je do razvijanja masovne proizvodnje čaja, kako bi se moglo odgovoriti na sve veću potražnju rastućeg tržišta.

Za vrijeme dinastije Ming (1368. – 1644.), proglasom vladajućih zabranjena je proizvodnja komprimiranog čaja te je započela konzumacija održana do danas – listića prelivenih vrućom vodom u čajniku. Ovakva novi način ispijanja čaja utjecao je i na pribor korišten u samoj pripremi te označio početak proizvodnje zemljanog posuđa i porculanskih setova. Čajnici su zamijenili tradicionalne bočice dinastije Tang i postali idealno posuđe za namakanje i pripremu čaja. Sam je čaj postao dostupniji i postupno stvarao poklonike u svim staležima društva, a početak izvoza u druge krajeve kao rezultat je donijela još veću slavu i ekonomski uspjeh.

Čaj je na prostore Japana pristigao u 7. stoljeću. budistički svećenici su, u više navrata, donijeli sadnice čaja iz Kine i pokušali uspostaviti kulturu uzgoja. No, tek je krajem 15. stoljeća ova je otočna država počela u većoj mjeri uspostavljati plantaže čaja. Sen No Rikyu je bio prvi meštar čaja, a uz njegov utjecaj čaj je postao religija, umjetnost i filozofija života. Ove su discipline izražene kroz kompleksnu ceremoniju kojom se teži prikazati grandioznost sadržanu i u najsitnijim detaljima svakodnevice.